- KUPNJA STANA SA ZEMLJIŠTEM ODNOSNO ZEMLJIŠTA SAMOSTALNO - PROBLEM STVARNE POVRŠINE STANA ODNOSNO ZEMLJIŠTA
Kupac kao stvarnu površinu stana odnosno zemljišta u praksi uzima površinu koja je evidentirana u posjedovnom listu odnosno zemljišno-knjižnom izvatku, te osnovom tih podataka sastavlja i perfektuira ugovor, što je u potpunosti pravilno. Međutim, na zemljištu se vrlo često utvrdi da kupljena parcela ima manju površinu u naravi od one koja stoji u ugovoru. Kod stanova često površina u prethodnom ugovoru ili čak u zemljišnoj knjizi ne odgovara, površini u naravi, a što je vrlo čest slučaj kod nekretnina koje su u naravi stan. U ugovoru, pa čak i u zemljišnoj knjizi, navedena je jedna površina nekretnine, a da stan u naravi ima drugu površinu.
U ovakvim okolnostima građaninu - kupcu stana preostaje kao jedino rješenje, a što za kupca znači dodatne i daljnje troškove, pozvati vještaka odnosno ovlaštenog mjernika kako bi se utvrdila stvarna površina - ukoliko se stan kupuje po m2.
- ISKAZIVANJA NIŽE OD STVARNE CIJENE U KUPOPRODAJNOM UGOVORU O KUPNJI NEKRETNINE.
Od trenutka sklapanja ugovora nastaje obveza prijave poreza na promet nekretnina po osnovi konkretnog ugovora. U praksi, kooperanti se često ne isplaćuju u novcu nego im se daju stanovi i kada kooperanti prodaju stanove građanima, mora se platiti porez na promet nekretnina. Porezna uprava posjeduje kupoprodajne ugovore i ne upušta se u provjere je li objekt bespravan ili nije. Na kraju se dešava da vlasnicima srušenih stanova za koje su platili poreze država ruši, a platili su joj porez.
S druge strane, kako bi porezno davanje bilo manje ugovorne stranke, kao cijenu stana navode nižu cijenu za nekretninu koja je predmet kupoprodaje od one koja je stvarno ugovorena. Takav postupak, iniciran najčešće zahtjevom samog kupca uz prihvat investitora, ne samo da je protivan kogentnim zakonskim propisima, nego je za kupca i izuzetno rizičan. Kod eventualnog raskida ugovora kupac ne može ili vrlo teško može dokazati koliko je stvarno isplatio investitoru - prodavatelju na ime kupoprodajne cijene stana.
U svim navedenim okolnostima za kupce nekretnina koji prilikom sklapanja kupoprodaje ugovaraju predujmljivanje, odnosno avansiranje cijene stana nastupaju izvanredno štetne posljedice, te se kupci nekretnine na kraju nađu u nerazrješivoj zamci – kupci stanova zbog needuciranosti vlastitim propustima, na kraju, se izlažu osobno nesagledivim lošim materijalnim posljedicama.